Imenovanje - Nekomercijalno

Sudjeluj u istraživanjima

Gamifikacija omogućena

Bosna i Hercegovina

Žensko

Zimski muffini

Puretina u umaku balzamičnom umaku

<para>Po receptu sandra5 na <ulink url="http://www.coolinarika.com/recept/rogac-bajadera/">http://www.coolinarika.com/recept/rogac-bajadera/</ulink></para>

Bajadera od rogača

<heading2>Geografski položaj</heading2><para>Afganistan je zemlja smještena u srcu Azije. Zauzima površinu od 647.500 km². Afganistan na jugu, istoku i zapadu graniči s Pakistanom i Iranom. Na sjevero- zapadu uski Wahan koridor povezuje Afganistan s Kinom, a na sjeveru Afganistan graniči s bivšim državama SSSR-a: Turkeminstanom, Uzbekistanom i Tadžikistanom. <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Afganistan je pretežno planinska zemlja koju veličanstevni Hidnukus dijeli na dva dijela. Zemlja ima malo obradivih površina, a pati od kroničnog nedostatka vode. Od dvanaest poznatih prirodnih nepogoda, Afganistan svake godine pogađa jedanaest. Najgore su suše, ekstremno niske temperature zimi, poplave i snježni nanosi koji su prošle zime zauvijek zakopali preko stotinu sela.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/></para><blockquote>
 <para>Jug i Zapad poznati su po proizvodnji suhog voća, ružinog ulja i vodice te sočnim narovima.</para>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>Iako siromašna, afganistanska je zemlja jako bogata. U rudnicima na sjeveru kopa se poludragi kamen lapis lazuli. Istraživači su otkrili da je lapis u Tutankamonovj kruni podrijetlom iz afganistanske provincije Badakshan. U veličanstvenoj dolini Panjisr nalaze se rudnici najkvalitetnijih smaragda izrazito zelene boje i zapanjujuće veličine. U Afganistanu se kopaju i safiri, rubini te ostalo drago i poludrago kamenje. </para><heading2>Povijesni utjecaj</heading2><para>Povijest je Afganistana duga i kompleksna, a obilježavaju je nasilne promjene vlasti. Samo su dva afganistanska kralja umrla prirodnom smrću. Ostale je pogubio narod ili njihova vlastita obitelj u borbi za prijestolje. </para><para>Kroz Afganistan su prošle mnogobrojne vojske, lagano kroz stoljeća mjenjajući granice, ali nikada potpuno ne osvajajući ovu divlju zemlju. Ruski su generali upozoravali mlade vojnike u pohodu na Afganistan zlosutnom rečenicom: "Afganistan nisu osvojile horde Džingis-Kahna ni Aleksandar Makedonski. Nisu ga osvojli ni Britanci ni Pakistanci ni Iran ni Indija. Odlazite u zemlju koju nikada nitko nije pokorio!"</para><para>Kako će povijest pokazati, bitku za osvajanje Afganistana izgubili su i Rusi.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Iako je kultura u Afganistanu počela s razvojem prije nepunih 5000 godina, Afganistan se kao država prvi put spominje 1747. g. kada je pripadnik plemena Pashtuna, Ahmad Shah Durrani, ujedinio do tada divlja plemena. Zemlja je dugo služila kao granica izmedju Britanskog i Ruskog carstva. Afganistan se oslobađa stranih utjecaja 1919., samo da bi ga uskoro napali Rusi "suptilnijim sredstvima". 1978. u zemlji se dogodio vojni udar koji je na vlast postavio komuniste. Godinu dana kasnije, ruska vojska ulazi u Afganistan i novi sukob počinje.</para><para>Mudžahedini se bore protiv Rusa i oslobađaju zemlju 1989. Tada počinju borbe između različitih plemena za vlast. Uz pomoć međunarodne zajednice, mudžahedini, predvođeni velikm Massoudm, Lavom panjshirske doline dobivaju bitku za Kabul i nova era pocinje.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Danas je Afganistan Islamska republika predvođena predsjednikom Hamidom Karzaijem. Zemlju još uvijek razaraju unutarnji sukobi, svakodnevne trzavice između plemena te mito, korupcija, kriminal, droga i religijski fanatizam. Usprkos svemu tome, Afganistan je zemlja koja će putniku namjerniku ponuditi puno dobre hrane, zanimljive kulture, interesantnih običaja i nadasve gostoljubivosti.</para><heading2>Karakteristike kuhinje</heading2><para>U Afganistanu se uživa u svim malim radostima koje život u ratom razorenoj zemlji može pružiti. Razlog za smijeh i veselje traži se u svakoj sitnici. Hrana je jedna od "sitnica" kojima se Afganistanci vesele. </para><para>Doručak se obično sastoji od suhog <emphasis>naana</emphasis> i zelenog čaja, ali su i preostala dva obroka jako ukusna i raznovrsna. Kada dođe vrijeme ručka iz malih radnjica, općina i muzeja čuje se pištanje pakistanskih "pretisa", cvrčanje mesa na tavi i širi se miris pirjanog luka. </para><para>Tijekom cijelog dana u gradu promet ometaju mali pokretni štandovi s brzom hranom gdje se najčešće služe <emphasis>bolani </emphasis>i <emphasis>pakaura</emphasis>. Druge slične radnjice prodaju afganistanske <emphasis>burgere</emphasis>: u beskvasni kruh umotan pomfrit, korijandar, luk, jaje i jednu krišku mesnog nareska. Na drugim, naprednijim štandovima, prodaju se <emphasis>daal</emphasis> (slanutak), <emphasis>ashak</emphasis> i <emphasis>mantoo</emphasis>. </para><para>Večera je obilna i zajednička za cijelu obitelj. Svi se "izvale" na šarene "dušeke" po podu, i čekaju žene da završe pripremu hrane. Dok žene kuhaju, djeca plešu uz glazbu sa starih radio-aparata na baterije, a odrasli plješću. Jedino je svijetlo  često stara plinska lampa jer struja je u Afganistanu - rijetkost. Dođe dva do tri puta tjedno po nekoliko sati i to je to.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Glavni je sastojak svakog obroka riža, a posebno je omiljen <emphasis>kabuli palaw</emphasis>. Uz rižu se serviraju <emphasis>kebab</emphasis> ili mesne <emphasis>kurme</emphasis> (gulaši) ali i <emphasis>kurme </emphasis>i<emphasis> burani </emphasis>od povrća (gulaši i variva).</para><para>Afganistanska hrana nije jaka ili ljuta, ali se začini ipak obilno koriste.</para><para>Afganistan se osim na provincije dijeli i na južni, zapadni, istočni i sjeverni. Svaki od ova četiri dijela ima svoje specijalitete. Istok je poznat po <emphasis>kaymaku </emphasis>i<emphasis> qurutu</emphasis>. <emphasis>Kaymak</emphasis> je vrlo sličan bosanskom kajmaku, a proizvodi se i na sličan način. Razlika je u tome sto se afganistanski kajmak suši na glatkoj površini kamena nekoliko dana na suncu dok sva tekućina ne ispari. Ovakav kajmak može izdržati i nekoliko tjedana izvan hladnjaka. <emphasis>Qurut</emphasis> su kuglice sušenog jogurta od ovčjeg mlijeka. Iako je cijeli istok poznat po ovim proizvodima, najbolji su oni kupljeni na nekom od proplanaka Hindukusha. Vozili smo deset sati do jednog udaljenog sela kako bismo kupili ove dragocjenosti. Vožnja se isplatila. 🙂</para><para>Sjever je poznat po višnjama, trešnjama lubenicama i dinjama. Dinje iz <emphasis>Mazar e Sarifa</emphasis> su najpoznatije, a tako su slatke i sočne da sam skupljala sjeme kako bih ih probala posaditi od kuće.</para><para>Jug i Zapad su, osim po talibanima, poznati po proizvodnji suhog voća, ružinog ulja i vodice te po sočnim narovima.</para><heading3>Tipične namirnice:</heading3><itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Povrće: patlidžani, rajčice, tikvice, luk, poriluk, krumpir, krastavci, mrkva, korijandar (<emphasis>cilantro</emphasis>), <emphasis>gandana</emphasis> (kineski vlasac).</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Mliječni proizvodi: <emphasis>kaymak</emphasis>, <emphasis>qurut</emphasis>, kiselo mlijeko i <emphasis>dogh</emphasis> (jogurt s metvicom).</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Meso: janjetina, govedina, ovčetina.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ribe: riječne ribe.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Voće: šljive, jabuke, dinje, lubenice, višnje, trešnje, marelice, nar, grožđe, dud.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Začini: anis (<emphasis>bodiyan</emphasis>), kumin (<emphasis>zeera</emphasis>), crni, bijeli i zeleni klinčić (<emphasis>hail</emphasis>), crvene i zelene ljute papričice (<emphasis>Murch-e-sabz</emphasis>, <emphasis>Murch-e-surh</emphasis>), cimet (<emphasis>dal chini</emphasis>), sjemenke korijandara (<emphasis>tokhum-e-gashnish)</emphasis>, sjemenke kopra (<emphasis>tokuhum-e-shibit</emphasis>, đumbir (<emphasis>zanjafeel</emphasis>), curukot ili crni kim (<emphasis>sia dona</emphasis>), mak (khoshkosh), šafran (<emphasis>zaffaron</emphasis>) i naravno - sve vrste papra i sol. Svi se ovi začini koriste i u suhom i u svježem stanju kao začinsko bilje.</para>
 </listitem>
</itemizedlist><heading3>Specijaliteti:</heading3><itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Predjela: Mantoo, Ashak</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Juhe: <emphasis>kofta sherwa</emphasis> (juha od mljevenog mesa), <emphasis>Sherwa-e-chainaki </emphasis>(juha iz čajnika)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kebabi: <emphasis>tikka kebab</emphasis>, <emphasis>kofta kebab,</emphasis> <emphasis>chapli kebab</emphasis>, <emphasis>nargis kebab</emphasis>, <emphasis>shami kebab </emphasis></para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Suhomesnati proizvodi: dimljeno meso kiselkastog ukusa </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kurme: <emphasis>kofta kurma</emphasis>,<emphasis> gulpi kurma</emphasis>, pirjani špinat</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Borani: <emphasis>badinjan-e- borani</emphasis>,<emphasis> kadu borani</emphasis>,<emphasis> bamya borani</emphasis></para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kruh: <emphasis>naan</emphasis>, <emphasis>naan-e-uzbeki</emphasis>,<emphasis> naan-e-roghani</emphasis></para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kolači: rolice sa šlagom, suhi kolači i kolači od kukuruznog brašna, baklave s pistacijama</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Čaj: crni ili zeleni. Ostali čajevi se ne priznaju. </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Prirodni sokovi: Afganistanci su majstori pripreme ovakvih sokova. Meni najdraži su od manga, nara i mrkve. 🙂</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Suho voće: u svakoj će vam afganistanskoj kući servirati suho voće. Pod suhim voćem podrazumijevaju i orahe, bademe, <emphasis>dzalhozu </emphasis>(pinjole), pistacije, sušene marelice, jabuke, mango, datulje, dudove, grožđice...</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Riža: <emphasis>chalaw</emphasis>,<emphasis> gandana palaw</emphasis>,<emphasis> kabuli pala</emphasis>w,<emphasis> sabzi palaw</emphasis>, riža sa šafranom...</para>
 </listitem>
</itemizedlist><heading2>
 <emphasis>Must see - Morate vidjeti </emphasis>
</heading2><itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Plava džamija u Mazar-e-Sharifu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Zid provincije Balkh</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Plava džamija u Heratu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Minareti u Heratu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kraljev grob u Kabulu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kraljeva palača u Kabulu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Jezero Quargha u Kabulu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Bude u Bamiyanu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Crveni grad u Bamiyanu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Jezera Band-e-Amir u Bamiyanu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Zmajeva Planina u Bamiyanu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Tunel na planini Solang</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Hindukush.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>

Afganistan

<para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="353377a8-6426-11eb-93b3-0242ac120047" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Ono što će vam pomoći da preživite u Afganistanu, kao u ostalom i u bilo kojoj drugoj zemlji na svijetu, je hrana. A hrane je u Afganistanu malo. Postojeća je hrana ili potpuno drugačijeg ukusa ili neprepoznatljiva. </para><para>Nakon što promotrite barake sklepane od kartona, najlona i dvije daske, a koje u našem susjedstvu zovu mesnica, voćarna i pekarnica, odlučite se hraniti isključivo konzerviranom hranom i instantnim juhama. Konzerve i juhe nisu zadovoljile naše potrebe te smo nakon mjesec dana odlučili napraviti salatu. "Trebaju mi mrkva, rajčica, mladi luk i peršin", rekla sam Ehsanu koji me je zbunjeno gledao. Amin je stajao u blizini također pokušavajući odgonetnuti moj tajanstveni spisak. </para><para>"Što je peršin?", pitali su zbunjeno. Uzela sam list papira i pokušala nacrtati listić peršina. Nisu shvatili. Nije ni čudo. Nacrtani listić ličio je više na ginko. Nikada nisam znala crtati. Pokušala sam im opisati tu čudnovatu biljku: "Ima korijen kao <emphasis>zardak</emphasis> (mrkva), ali je bijel, a gornji su listići malo drugačiji. Ovakvi." Tu sam rukama napravila neki čudnovati pokret koji bi trebao označavati bujnost i rastresitost. Nisu shvatili. </para><para>Tada je moj suprug, s nešto više talenta za crtanje, pokušao nacrtati peršin. Amin je shvatio: "Mrkvin brat, <emphasis>gashnish!</emphasis>", pobjedonosno je uzviknuo. Uskoro se vratio iz dućana noseći pored peršina i brdo svježe metvice. "Zaboravila si napisati metvica (menta, nana). Salata se ne može praviti bez metvice." </para><para>Nisam znala što učiniti sa svežnjem od dva kilograma metvice. Jedno je bilo sigurno. Nisam je namjeravala upotrijebiti u salati. Uzela sam peršin i počela ga sitno sjeckati. Neobičan se miris raširio kuhinjom. "Čudnog li peršina", mislila sam dok sam ga u obilnim količinama ubacivala u svoju divnu salatu. Obroke uvijek "tempiramo" prema pekari kako bismo jeli vruć kruh. <emphasis>Naan</emphasis>, afganistanski kruh koji podsjeća na <emphasis>pizza</emphasis> tijesto osuši se već nakon jednog sata i tada postaje u potpunosti neupotrebljiv. Ni ptice ga neće.</para><para>Kada je došao <emphasis>naan</emphasis>, svečano sam iznijela salatu na stol. Prvu salatu u mjesec dana. Zamišljala sam sočni okus rajčice s prodornim ukusom luka i onim finim okusom peršina koji svakom jelu daje određenu punoću. Zagrabila sam što sam više mogla i punu žlicu gurnula u usta. Moji su se snovi su se raspršili. "Što je ovo?", uzrujano sam povikala jedva pokušavajući suzbiti gađenje. S jezika sam skidala ono što sam smatrala peršinom. Salata je bila grozna. </para><para>I kupovina mesa bila je poseban napor. Mesnica je ustvari daščara ispred koje vise dvije raskomadane "lešine" pune muha i osa. Ispod njih je otvorena kanalizacija u kojoj osim životinjske krvi ima i nekog zelenog mulja i raznih otpadaka. Ukoliko je vrijeme vrlo vruće, na mesu se napravi mala zaštitna skrama te je dobro od mesara zahtijevati da istu otkloni. Ubrzo sam prestala biti gadljiva te mi ni kanalizacija ni skrama ni muhe nisu smetale. Ono što me i dandanas buni je "anatomija krave" s koje je prava sreća izabrati pravi komad mesa. 😉</para><para>Nakon nekog vremena, naučili smo što treba kupovati, a priviknuli smo se i na nove okuse: rižu s grožđicama i mrkvom ili šafranom i brusnicama, palačinke s prosom i mango na roštilju. Probali smo čak i <emphasis>inđeru</emphasis>, čudnovato tijesto s umakom od zebre koje nam je servirao prijatelj Etiopljanin. Sve mu je originalne sastojke  poslala žena od kuće.</para><para>Za razliku od nas, Afganistanci se na našu domaću hranu nikada nisu naviknuli. Naučeni na rižu uz povremeni dodatak mesne ili povrtne <emphasis>kurme</emphasis> vrlo su teško probavljali moje uspjele i neuspjele kulinarske eskperimente. Nedavno sam obojici izazvala želučane tegobe salatom od graha i bijelog luka. Dok su se nemoćni oporavljali od tog groznog jela, zamolili su me za malo <emphasis>Coca-Cole</emphasis>. "Ona liječi sve želučane tegobe", objasnili su mi. Pokušala sam ih nagovoriti da popiju malo čaja od metvice. Objasnila sam im da se kod nas taj čaj koristi u slučaju želučanih tegoba. Nevoljko su pristali. Zadovoljno sam im donijela čaj. Tu ne mogu pogriješiti. Gledala sam ih kako oprezno uzimaju gutljaj vruće tekućine, očekujući njihovo oduševljenje i djelovanjem i okusom. Opet sam pogriješila. I Amin i Ehsan tvrde kako je čaj od metvice nešto "najogavnije što su ikada probali".</para><para>S obzirom da <emphasis>naan</emphasis> nije zadovoljio naše apetite, odlučila sam se na novi eksperiment: domaći kruh. Neuspjele eksperimente sam potajno bacala u smeće. Poneki eksperiment smo se odlučili i pojesti, ali odustali smo kada smo na zagorenoj kori kruha slomili dva noža. Već sam odlučila dići ruke od svega, kada mi je kruh napokon uspio. Ponosno sam odnijela komad kruha Aminu i Ehsanu na degustaciju. Mojoj sreći nije bilo kraja: napokon im se nešto svidjelo! </para><para>Autor slike: <ulink url="https://www.coolinarika.com/klub/ivanastipiclah/">ivanastipiclah </ulink> </para>

Mrkvin brat

<para>Suprug i ja nikako se nismo mogli u Afganistanu naviknuti na nedostatak kave. Afganistan je naime, zemlja čaja. Preciznije, zemlja crnog i zelenog čaja. Ove dvije vrste čaja konzumiraju se kontinuirano cijeli dan. Na <emphasis>buhariju</emphasis> (peći na drva) ili na plinskom kuhalu, neprestano se nalazi čajnik s vrućom vodom. Ako čaja slučajno nestane, odmah se može napraviti novi.</para><para>Na ulicama se nalaze i priručne <emphasis>chai khane</emphasis>, ili po naški, kuće čaja. Ove kuće čaja se sastoje od tanka za vodu ispod kojeg se naloži vatra, jednog jeftinog ćilima prostrtog na neku ruševinu i desetak čajnika. Tu za 10 afghana možete popiti čaj po želji: zeleni ili crni. Uz čaj će vam za doručak servirati i komad afganistanskog kruha <emphasis>naan-a</emphasis>. Čaj i komad kruha uobičajen je doručak za većinu Afganistanaca, a za mnoge predstavlja i jedini obrok tog dana. 🙁</para><para>Čaj se pije, otprilike, svaki sat, a pauze između dva čaja mogu biti i kraće ukoliko vam dođu gosti. Čaj se pije prije obroka i poslije obroka, prije spavanja, i čim se probudite. Čaj se pije i onda kada želite zavarati glad.</para><para>Zeleni čaj najčešće piju žene, djeca i bolesni. On je lagan i, kažu, blagotvoran za sve tegobe, od želučanih do menstrualnih. Crni čaj uglavnom piju muškarci. Rijetko će koja žena posegnuti za tim tamnim i jakim pićem. Obje se vrste čaja  piju i bez mlijeka i bez šećera. Afganistanski je čaj vrlo blag, bio crni ili zeleni: jednu žličicu čaja zaliju s pola litre prokuhale vode, a zatim pričekaju desetak minuta dok se voda jednolično ne oboji. </para><para>Voćne čajeve Afganistanci smatraju odvratnim, a za kamilicu nisu nikada ni čuli. Metvicu (metvu, nanu) prosječan Afganistanac konzumira u ogromnim količinama, ali ne u formi čaja, nego u formi salate. </para><para>Kako se u Afganistanu konzumira isključivo čaj, kavu je gotovo nemoguće nabaviti. Tražili smo je po velikim trgovačkim centrima i po malim zabitim radnjicama. Bezuspješno. </para><para>I Ehsan i Amin i Farid vidjeli su koliko žudimo za tim napitkom iako nisu nikako razumjeli zašto. Jedan dan, na naše veliko iznenađenje, Ehsan se ponudio da nam skuha kavu. Iznenađeno smo pristali. Sjeli smo na terasu i čekali. Uskoro, Ehsan je došao s čajnikom i dvije šalice u rukama. Pitali smo ga želi li nam se pridružiti, ali odlučno je odbio. Afganistanci ne piju kavu. Bez nekih velikih sumnji, natočili smo si šalicu Ehsanove kave. Bila je žućkasta i prozirna. Kroz tekućinu si mogao vidjeti i dno šalice. Pitali smo ga kako ju je napravio, a on nam je pokazao staklenku instant-kave koju su Amin, Farid i Ehsan kupili specijalno za nas i objasnio: "Pa isto kao i čaj. Zar se ne priprema tako?" </para><para>Nismo ga htjeli razočarati. Svu kavu koju je skuhao smo i popili.</para><para>Autor slike: <ulink url="https://www.coolinarika.com/klub/ivanastipiclah/">ivanstipichlah </ulink> </para>

Što piju Afganistanci?

Afganistanski bolani

Badinjan-e-borani

Kabulski pilav

Kebab od pilećih prsa

Halva od mrkve

Aromatični firni

Juha iz čajnika

<para>Negostoljubiva zemlja gostoljubivog naroda. Afganistan. Riječ koja obično izaziva zastoj u konverzaciji jer predstavlja pojam dugogodišnjeg ratovanja, divljaštva, primitivizma i vjerskog fanatizma. Čak se i neposredni susjedi, Iranci i Pakistanci, boje zaći u nju. Na sreću, ili nažalost, nije uvijek bilo tako. Smješten u samom središtu Azije, Afganistan je bio raskrižje puteva za osvajače sa Zapada koji su željeli osvojiti Istok te za osvajače Istoka koji su težili Zapadu. Mnogi nisu samo prošli kroz ovu zemlju. Ostajali su tu godinama, odmarajući se i skupljajući snagu za dalje.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>U 4. stoljeću prije Krista, na putu za Indiju, Afganistan je pokušao osvojiti Aleksandar Makedonski. Najduže se sa svojom vojskom zadržao u Nooristanu gdje još uvijek žive svjetloputa plemena plavih očiju. Legenda kaže, a nedavna istraživanja potvrđuju, da su ovi ljudi potomci Aleksandra Makedonskog i njegove vojske. U 13. i 14. stoljeću poslije Krista, kroz Afganistan su prošle strašne horde Džingis Kana. Ovaj se vojskovođa najduže zadržao u Bamiyanu. Kada je odlučio krenuti u dalja osvajanja, u Bamiyanu je, za svaki slučaj, ostavio četu od tisuću ratnika. Potomci ovih ratnika su Hazari, jedini narod u Afganistanu koji ima kose oči. Tisuća se na lokalnom jeziku dariju kaže "hazara". </para><blockquote>
 <para>Riža, najčešće , jede se s četiri prstiju: palac se savije od kažiprsta prema dolje, ispod riže.</para>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>Pored Nooristanaca i Hazara tu su još i Pashtuni, većinska nacija Afganistana. Poznati su po svom "pashtunwaliju", kodu ponašanja kojeg se još uvijek doslovno drže. U Afganistanu žive i pripadnici plemena Tadzika, Uzbeka, Balucha i Kuchija. </para><para>Nisu samo vojskovođe ostavljale svoj trag u Afganistanu. Veliki su utjecaj imali i mnogobrojni trgovci koji su putem svile kroz Afganistan stizali do daleke Kine. Jedan od najpoznatijih trgovaca, o kojem se legende pričaju čak i u Afganistanu, bio je Marco Polo. Svi ovi narodi, putnici i osvajači donijeli su u Afganistan mnogobrojne tradicije i kulturu prilagođenu novim uvjetima života i koja još uvijek postoji.</para><para>Afganistanci jako drže do tradicije i društvenih običaja pa im ni siromaštvo nije prepreka. Običaj kojeg se svi drže, bez obzira kojem plemenu pripadali, je gostoljubivost. Gosta će uvijek ugostiti u najljepšoj sobi u kući. Tradicionalno će ga posjesti na najudbniji <emphasis>tushek</emphasis>, a sâm će mu kućedomaćin poslužiti čaj. Jedini je namještaj u većini afganistanskih kuća <emphasis>thusek</emphasis>. Mekani, desetak centimetara debeli jastuci (<emphasis>tusheci</emphasis>), punjeni su vunom, a zatim ušiveni u još jedan sloj ukrasnog platna. <emphasis>Tusheci</emphasis> su postavljeni na mekanim ćilimima po kojima je Afganistan također poznat. I dok su tako gost i glava porodice s većinom muških članova obitelji udobno smješteni i piju čaj, žene kuhaju.</para><para>Afganistanska se kuhinja u međuvremenu malo modernizirala pa se sastoji od jednog plinskog kuhala, velikog grijača za vodu i radne površine. Grijač za vodu obično ima i dio za parenje gdje se hrana podgrijava prije odnošenja na stol. U odvojenoj se prostoriji crnih zidova nalazi nekoliko rupa pokrivenih rešetkom. Ispod rešetke je vatra od drveta ili ugljena. Većina se afganistanskih jela priprema  upravo ovdje - na ognjištu.</para><para>Prije nego se hrana iznese na stol mlada curica ili dječak, donijet će posudu iznad koje će gostu oprati ruke. Razlog je tome što se hrana jede rukama. Pribor se počeo koristiti tek u zadnje vrijeme, ali vrlo rijetko.</para><para>Prije obroka se pred gosta postavi stolnjak, a zatim se na stolnjak iznese nekoliko velikih tanjura. Iz svakog tanjura jede po troje do četvero ljudi, a gost ima čast dijeliti tanjur s glavom obitelji. Jedenje rukom je vještina, čije savladavanje zahtijeva puno vježbe. Riža, najčešće <emphasis>kabuli palaw</emphasis>, se uzme s četiri prsta, palac se savije od kažiprsta prema dolje, ispod riže. Tako savijenu ruku stavite ispred usta, a zatim palcem gurate rižu prema ustima.</para><para>Uz rižu se serviraju mesne i povrtne <emphasis>kurme</emphasis> (gulaši). I oni se jedu rukom i to tako što se zagrabe iz tanjura i istresu na dio tanjura s kojeg se uzima riža. Nikada se ne jede riža s vrha, uvijek samo s jedne strane tanjura, kako se ne bi dirala riža koja još uvijek pripada svima koji koriste tanjur. Najspretniji "jedač" obično dobije nabolji dio riže i mesa. Sva sreća da sam u afganistanskim kućama uvijek gost, tako da unatoč mojoj nespretnosti, najbolji komadi uvijek pripadnu meni. :-)</para><para>Ukoliko nema dovoljno hrane u kući, domaćini čekaju da najprije gost završi s jelom i tek će tada oni pojesti ostatke ako ih uopće ima. Zbog toga, nepisano pravilo nalaže da se uvijek ostave barem dvije žlice hrane na tanjuru, kako bi domaćin znao da je gost sit i zadovoljan. S druge strane, ako ostane previše hrane, domaćini nisu zadovoljni, čak i ako je porodica gladna, jer je to znak da nije bila dobro pripremljena. Hrane ima toliko da jednostavno niste u stanju pojesti dovoljno a da ne uvrijedite domaćina. Moj je suprug pravi spas na takvim večerama jer može pojesti upravo onoliko koliko treba i time odati poštovanje kući, domaćinu, hrani i gostoljubivosti i zbog toga ga domaćini cijene i vole.</para><para>Autor slike: <ulink url="https://www.coolinarika.com/klub/ivanastipiclah/">ivanastipichlah </ulink> </para>

Zimski muffini

Puretina u umaku balzamičnom umaku

Bajadera od rogača

Afganistan

Mrkvin brat

Što piju Afganistanci?

Afganistanski bolani

Badinjan-e-borani

Kabulski pilav

Kebab od pilećih prsa

Halva od mrkve

Aromatični firni

Juha iz čajnika

Gostoljubivost Afganistana

Ashak

Egipatska juha od lece

Firni

Firni

manto

kabuli

Mantoo (citaj: mantu)

Badinjane borani

Salata ala Monica

Bolani

Bolani

Kabuli palaw (Kabulski pilav)

Težina pripreme

Grupa jela

Način pripreme